Cacina mudra promišljanja

https://blog.dnevnik.hr/ribacaca

srijeda, 24.08.2011.

Dajnersirajmo skupa

U moru nestručnih kadrova, nadrkanih šalteruša, mica ubica koje su se još u doba socijalizma uguzile u kojekakve službe i koje vam piju krv dok traže legendarni FT1P (tko još ne zna što je to neka posluša intervju sa divljom šalterskom službenicom), ipak nećete pronaći toliko neobrazovani, smotani i neorganizirani kadar kao među zaposlenicima Dinersa.
Na stranu to što sam od ekipe koja tamo radi načula koliko su nesposobni, sve to nekako ne shvaćate ozbiljno dok na vlastitoj koži ne iskusite svu čar njihovog, u najmanju ruku neobičnog poslovanja.
A krenulo je to tako što sam im ostala dužna. Dogodilo se da sam ostala bez posla i da nisam imala para platit 2900kn računa.
I nazovem ja njih da im objasnim situaciju i da zamolim da to nekako rascjepkamo u neke rate. Ajde, padne dogovor, s tim da sam morala potpisat zadužnicu na taj iznos i istu ovjerit kod javnog bilježnika.
Sve je to u početku išlo nekako glatko. Plaćala sam mjesečno koliko sam mogla i od ukupnog duga preostalo nekih 1100 kn još za platit. No onda se meni nešto zagovnalo, jednostavno kad si nekoliko mjeseci bez primanja sve se zalihe iscrpe i što god da i dobiješ sa strane, ode na hranu. Jer ti je prioritet nahranit klince.
E onda stiže depeša od javnog bilježnika, rješenje o ovrsi. Ukupan dug, sa zateznim kamatama i troškovima javnog bilježnika, sve skupa oko 1700 kn. Ajde, reko, nema veze, moralo se i to naplatit, a sva sreća da sam taman počela radit pa će mi odmah to skinut od plaće i bar jedna briga manje.
No međutim, moja agonija s dinersom tek započinje.
Dakle, osjećala sam nekako tih dana da mi se sprema neko sranje. A kako sam fala Bogu baksuzna po pitanju para, nekako mi je smrdilo na to da će mi račun bit blokiran čim dobijem prvu plaću.
I tako i bi.
Dođem u banku, i kažu oni meni da moram otić do FINE da vidim tko mi je blokirao račun.
Odem ja do FINE, kažu oni, Diners se naplatio.
I ja pomislim, ajde neka je, al ostalo mi je još dobrih 2000 kn na računu, preživjet ću. No za svaki slučaj priupitam micu ubicu kad će mi odblokirat račun da dignem ostatak love, kad, kaže ona meni: a ne, ne! Pa oni su vam uzeli cijelu plaću, plus što još stoji u najavi da će vam uzet još 1000 kn idući mjesec.
- pa kako pobogu? Pa dužna sam im samo 1700 kn?? – upitam ja u nevjerici, a mica ubica me usmjeri da se moram dinersu obratit. Naime, prema onome što ona vidi, oni su na naplatu poslali i račun koji je kreiran po rješenju od ovrhe, ali bogami i zadužnicu. Tako da su mi dvaput naplatili isti dug.
Prvi moj korak je bio da sam im se obratila pismeno putem e-maila. Ja taj oblik pismene komunikacije smatram zakonski jednako važnim kao da sam slala poštom te na isti očekujem i odgovor.
Odgovor je stigao nakon dva dana, pri čemu su mi napisali da su moj mail proslijedili službi loših plasmana te da ako hoću nek ih nazovem.
Pričekam ja još dan, da vidim hoće li se tko javit i stvarno, zove mene ženska, kaže da su mi očito malo previše skinuli s računa i da će mi to vratit, al da moram poslat broj tekućeg.
Mislim si, kako ste znali skinut s njega, a ne znate vratit na njega.
Al sjetim se ja na svu sreću da mi je račun blokiran i da nikakve koristi da mi plate na njega kad do love ne mogu, te zamolim da mi lovu isplate kod njih na blagajni. Veli tetka, ma može gospođo, evo, sad ću ja to sredit, najkasnije sutra možete doć po pare.
Ajde reko, zaboravit ću stres i šok koji sam doživjela, samo nek vrate što su viška uzeli.
Odem ja do dinersa nakon dva dana, kad na blagajni, šipak. Nema naloga. Nije to ni poslano na obradu. Odem ja do odjela reklamacija, i tamo neka nabrijana ženskica maltene viče na mene da šta je meni, da jel ja znam da to sad mora ić na obradu, pa da se mora obračun napravit, izračunat kamate, troškovi pa lijevo pa desno.
Pa majku mu milu, ako niste napravili obračun, kako ste mi sjeli na račun??? Znači, idući put kad odem u neki dućan, prvo ću na blagajni dat 5 iljada kuna, onda ću odabrat robu u vrijednosti od 3 iljade, e onda ću čekat obračun, kamate, sudske troškove i onda…ne znam ni ja šta onda. Onda će mi to sve skupa još jednom naplatit. Tako to otprilike izgleda u dinersu.
No dobro, prođe vikend, ja opet, ne budi lijena, nazovem službu loših plasmana. Javi se neki lik, ja velim ime i prezime, a on odmah, ma ko iz topa ispali: a da, radi se o prenaplati?
Ma kako je samo znao….
Uglavnom, tražim ja da mi da žensku s kojom sam razgovarala prošli tjedan da vidim di je zapelo. I on meni odgovori, evo odmah ću vas prespojit, kad nakon pola sekunde, kita labudova, kaže, ma evo kolegica je ovaj čas izašla. Al nazvat će ona vas kroz pola sata.
Prošla i dva sata, ne zove kolegica.
Al nakon dva sata zove neka starija gospođa. Vidim ja nema s njom mile lale, strogoća u glasu, sve po peesu. Reko ajde valjda će ova znat šta radi. I objasni ona meni da eto kolegica nije ni poslala nalog na obradu te da će ona sad odmah provjerit što je s tim pa da će me još isti dan nazvat.
Prošao dan, nije me nazvala
Ajmo opet. Drugi dan zovem ja njih. Naravno da blagog pojma nemam kako se tko zove, al čim kažem svoje ime i prezime, tko god da se javi zna o čemu je riječ. I ajde nakon okrenutih 6 brojeva koji ili su nedostupni ili se nitko ne javlja, konačno ja dobijem tu istu gospođu i pitam di je zapelo, ima li šta od para. I ona meni onako drsko i arogantno odgovori da je ona poslala nalog na obradu još jučer i da će mi bit plaćeno na račun.
Sad ja opet ponovim da neću na račun, da oću na blagajni, i ona mi onako bahato da dobro, da isti dan mogu otić na blagajnu po pare. Još jednom za kraj ja nju priupitam jel to sto posto sigurno, da mi se ne da opet dolazit za badava jer je vani tristopedeset stupnjeva i moram izać ranije s posla i vozat se na biciklu da stignem do njih jer im je ljetno radno vrijeme. „da gospođo, sto posto, danas možete doć po novce!!!“ odbrusi ona meni i poklopi.
E dobro, ajde, pomislim da je moja noćna mora završila i zajašem svog vranca i krenem put dajnersa. I dođem na blagajnu, dam osobnu, i kaže meni teta na šalteru da joj nešto poznato moje ime i prezime. Reko pa jasno kad se natežemo već neko vrijeme. Otvori teta čarobni šifunjer u kojem se nalazi sva sila naloga koji su očito krivo plaćeni, i, i i pogađate šta? Mog naloga neeeema. Nema. Nema.
E tu sad ja već počinjem crvenit od bijesa, zahtijevam da mi dovedu šefa, al naravno da šef, koji god, radi samo do 16.
Nalog je eto jučer poslan u financije pa znate dok oni to obračunaju….
Pa dobro, jel računaju s onim drvenim kuglicama majku mu???
Pokušava mene tetka sa šaltera urazumit, al ajde, pa ko bi ostao normalan na ovo sve. Prvo što su pogrešan obračun poslali na naplatu jer mi nisu smjeli naplatit zadužnicu, pa onda ne pošalju nalog na obradu, pa onda kad ga i pošalju financijama treba tri gladne godine da ga riješe. Na kraju je i ona sama slegnula ramenima i zaključila: a tako vam je to kod nas…
Ništa, zajašem ja svog vranca, od bijesa i jada grcam u suzama jer bi im najradije došla tamo s bazukom, al eto nisam nasilna pa me se nitko ni ne boji.
Uputim se ja do banke. Pomislim kako cijela ta priča traje već neko vrijeme pa je moguće da su mi u međuvremenu odblokirali račun. Dobila sam poštom dopis od dinersa kojim obavještavaju općinski sud da je moj dug podmiren u cijelosti. Prema tom dopisu bi FINA trebala skinut blokadu.
Naravno, dođem u banku, račun je još blokiran. Naime, u FINI su mi rekli da još postoji u najavi da će mi skinut još 1000 kn idući mjesec.
Nazovem ja diners da provjerim kako je to moguće.
Ma mislim, ima li potrebe uopće ih išta pitat i očekivat neki normalan odgovor. Odgovor je bio: pa znate, ne bi smjeli, al prema iskustvu, da, vrlo lako moguće da će se to stvarno dogodit bez obzira na preplatu. Pa ovaaaaj, ako se to dogodi, javite nam se pa ćemo vam opet vratit….
????
Pa da se opet natežem mjesec dana, a račun će stajat u blokadi?
A sve mi nešto smrdi da ovaj dopis koji su slali prema općinskom sudu nisu uopće poslali njima, nego su zabunom poslali na moju adresu.
Pošto oklada da sam u pravu?

Pa šta drugo da im kažem nego da su nesposobna, smotana, arogantna govna!

- 08:01 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 27.07.2011.

Ono kad vas izluđuju nemoguće odluke

Ima tome više od mjesec dana. Probudim se ujutro i krenem s Lanom u vrtić, kad s druge strane ograde, gledaju me 4 oka, vrlo neobična. Jedan pesek crni s jednim okom plavim, a drugim plavo-smeđim, i drugi pesek žuti s jednim okom plavim, a jednim smeđim :) Pa di toga ima?
Bojažljivo i nesigurno, kroz idućih nekoliko dana, dolazile su u naše dvorište i malo, pomalo, udomaćile se.
Crna je bila prava dama, nježna i mirna, nevjerojatno strpljiva i puna ljubavi s klincima. Žuta je bila malo zaigranija ali jednako draga i željna doma i obitelji. I tako se činilo da su one našle svoju obitelj, a mi konačno prebrodili strah od vezivanja uz još jednog ljubimca nakon što nam je prije točno godinu dana uginula Lola.
Dan po dan, i dogodi se ljubav.
Ali onda glas razuma počinje vrištati iz vas, upozoravati da psi vjerojatno nisu cijepljeni, nisu čipirani, a što je najvažnije, nisu ni sterilizirane.
I dok ujutro prebirete po kovanicama ne bi li skupili za kruh, nikako se u ovu sliku ne uklapa izdvajanje novca za sve navedeno.
U očaju, al nemoćni da bilo što promijenite, obraćate se veterinarskom inspektoru, i prekrasne damice odvoze u Dumovec.
Naravno da mi je srce slomljeno, naravno da svaki dan po nekoliko puta zovem azil, raspitujem se što je s njima, što će dalje biti s njima, ali dobiti bilo kakve informacije od njih je ravno nemogućoj misiji. Imam osjećaj kao da su ih odvezli u NASU na ispitivanje, a ne u sklonište za životinje.
I tako prolaze dani, i koliko god željela vjerovati da je s njima sve u redu, i koliko god željela učiniti sve da ih vratimo doma, samo jedan pogled na dvije sekice retriverice mi potpuno odvrati misli. Sekice retriverice su prekrasni štenci, Luna i Zara, koje je netko ostavio u kutiji pod nekim nadvožnjakom :( Luna je slijepa i samim time izaziva još više suosjećanja i želje da joj se pomogne.
I opet moje srce skače na sve strane, dok mu razum govori- nemoj. Nemoj se zavaravati, nemoj sanjati, bez novaca na ovom svijetu ništa ne možeš. Ako nisam imala mogućnosti zadržati crnu i žutu damu, već sam ih prepustila azilu, onda ne smijem maštati ni o Luni i Zari...jer ni za njih ne mogu izdvojiti ništa...ništa osim ljubavi. A ljubav eto, nije dovoljna....

- 22:40 -

Komentari (0) - Isprintaj - #